Izvori islama tretiraju stres kroz koncept “tewhida”, tj. jednoću Stvoritelja koji jedini zaslužuje našu 100% ljubav i povjerenje, dok se stvorenja po tom pitanju razlikuju i ti procenti nikada nisu statični niti okrugli. Ispravno shvaćen i primijenjen koncept jednoće Stvoritelja u svim segmentima društva eliminira spomenutu raširenu modernu idolatriju, a samim tim i korupciju i socijalnu nepravdu. Uči čovjeka, također, da ne postoje “problemi” nego samo izazovi, pitalice, parnice i upitnici koje su savršene prilike za učenje i razvoj. Islam nudi i praktične izdušne ventile za nagomilani stres kroz preporučene fizičke aktivnosti (npr. plivanje, streljaštvo, alpinizam, agrikulturu, itd.), smislena putovanja (mi`radž, npr., imperativ “putujte” je spomenut na osam različitih mjesta u Kur’anu) i plač u zadnjoj trećini noći kao proces uklanjanja toksičnih tvari koje su se nakupile u organizmu kroz stresan period. Iskrena islamska praksa nas uči da se praktičan musliman/ka svakodnevno bori protiv stresa zikrom, tj. sistemom neurolingvističkog autoprogramiranja vlastite svijesti kroz smisleno ponavljanje sugestivnih poruka kojim poručujemo: Allah je veći od svakog straha, Allah je veći od svake neizvjesnosti, Allah je veći od svakog neprijatelja, Allah je veći od svake krize, Allah je veći od svakog iskušenja, Allah je veći od svake slabosti, Allah je veći od izazova svakog vremena, Allah je veći od mentora svih naših neprijatelja zajedno, Allah je veći od svakog zadatka na koji možemo pomisliti itd. Ili poručujemo sebi i drugima zikrom: elhamdulillahi na novom danu, elhamdulillahi na novom nebeskom reljefu, elhamdulillahi na gladnim čulima, elhamdulillahi na svakom funkcionalnom zglobu u našem tijelu, elhamdulillahi na prijateljima od kojih učimo, elhamdulillahi na neprijateljima koji nas jačaju, elhamdulillahi na ljudima različitih obrazovanja jer je svačije obrazovanje zanimljivo, elhamdulillahi na životu u vrlo zanimljivim vremenima, itd., itd. u beskonačnost.